Déclinaison / Conjugueur latin
SINGULIER |
Nom. | stuporatus |
Gen. | stuporati |
Dat. | stuporato |
Acc. | stuporatum |
Abl. | stuporato |
Voc. | stuporate |
PLURIEL |
Nom. | stuporati |
Gen. | stuporatōrum |
Dat. | stuporatis |
Acc. | stuporatos |
Abl. | stuporatis |
Voc. | stuporati |
SINGULIER |
Nom. | stuporată |
Gen. | stuporatae |
Dat. | stuporatae |
Acc. | stuporatam |
Abl. | stuporatā |
Voc. | stuporată |
PLURIEL |
Nom. | stuporatae |
Gen. | stuporatārum |
Dat. | stuporatis |
Acc. | stuporatas |
Abl. | stuporatis |
Voc. | stuporatae |
SINGULIER |
Nom. | stuporatum |
Gen. | stuporati |
Dat. | stuporato |
Acc. | stuporatum |
Abl. | stuporato |
Voc. | stuporatum |
PLURIEL |
Nom. | stuporata |
Gen. | stuporatōrum |
Dat. | stuporatis |
Acc. | stuporata |
Abl. | stuporatis | |