Déclinaison / Conjugueur latin
SINGULIER |
Nom. | duocimanus |
Gen. | duocimani |
Dat. | duocimano |
Acc. | duocimanum |
Abl. | duocimano |
Voc. | duocimane |
PLURIEL |
Nom. | duocimani |
Gen. | duocimanōrum |
Dat. | duocimanis |
Acc. | duocimanos |
Abl. | duocimanis |
Voc. | duocimani |
SINGULIER |
Nom. | duocimană |
Gen. | duocimanae |
Dat. | duocimanae |
Acc. | duocimanam |
Abl. | duocimanā |
Voc. | duocimană |
PLURIEL |
Nom. | duocimanae |
Gen. | duocimanārum |
Dat. | duocimanis |
Acc. | duocimanas |
Abl. | duocimanis |
Voc. | duocimanae |
SINGULIER |
Nom. | duocimanum |
Gen. | duocimani |
Dat. | duocimano |
Acc. | duocimanum |
Abl. | duocimano |
Voc. | duocimanum |
PLURIEL |
Nom. | duocimana |
Gen. | duocimanōrum |
Dat. | duocimanis |
Acc. | duocimana |
Abl. | duocimanis | |